недеља, 3. фебруар 2019.

Брачни статус: (срећно) НЕУДАТА

20. septembar 2010.

Jedan mlađi rođak (al' muž, i otac dvoje dece - sve po propisu) što mu valjda daje pravo da zabada nos u tuđa, tj. moja posla, nabasao pre neki dan na mog tatu. I pitao ga jesam li se ja udala!
Zamislite! (Prosto me grize savest kad pomislim koliko ljudi ne može mirno da spava, zato što ja nisam "srećno udata"! Otkud meni pravo da ugrožavam zdravlje nedužnih ljudi, otkud?!) Pa, da jesam, bila bi to UDARNA vest u svim medijima!
Ma, ako se ikad desi, ja ću sama u novinama, na radiju i televiziji, precizno i detaljno, obavestiti sve svoje rođake, prijatelje i poznanike (nek' puknu dušmani)... nee, ne mislim na prethodno pomenute, taman posla, da ne bude zabune)! Ne pitam šta košta! Ima, bre, da pucaju topovi (već pripremam tešku artiljeriju: svaki dan kukam majci: "kupi mi, majko, TOP" – nek' mi se nađe; od topa glava ne boli, ali kad grune... pospadaće s plota svi što mi u život zaviruju)!
Kakve Seke, Brene, i ostale žene: TO će da bude svadba milenijuma (kad crnu ovcu svati izdaleka isprose)!
Uh, kako me tako dirnu u najljuću ranu: pa i ja celog života samo o tome sanjam, al' šta ću, jadna, ša ću... kad me niko neće?! A šta meni fali, ŠTA MI FALI? Činjenica da mi nedostaje jedna daska (haj'te, ljudi, ne budite cepidaske;) u glavi, valjda je još uvek strogo čuvana tajna, a?!
24. mart 2011.
24. mart 2011.

Da znate: i ja sam jela od povojnice!;R I baš namerno neću da poštujem red!:) I ja stomak za bebe imadem!;)


  Kad se sestra s bebom vratila iz porodilišta, kraj kreveta su je dočekali: pogača, crni luk, krompir pečen u ljusci, baklave i crno vino (posna varijacija povojnice – običajnog lanč-paketa;) koji se servira porodilji; srećom, porodilja taj obilni obrok rado deli sa sestrama;)... pa i sestre omaste brke:) (samo ih jedna depilira;))... iako je hrana posna!:)). Sve to (sem pečenog krompira – jer je bio hladan:)) i mene je vrlo obradovalo:), posebno usoljena glavica luka i pogača! Te pogače, koje su UVEK izuzetno ukusne, bez obzira na način pripreme, jedan su od razloga što volim kad moje sestre rađaju decu (one rađaju, a ja jedem;)... njima tad i nije mnogo do hrane)!:) I, pošto se sestra poslužila, kaže njena svekrva, ozbiljno, našoj drugoj sestri (koja već ima Mašu): „Hajde, probaj ti, da budeš sledeća!“ :) Zašto na mene niko nikad ne računa?!:) Taze porodilja kaže: možda zato što nemaš muža (žena tradicionalnih shvatanja... a i zaboravlja da se bračni status začas preokrene;))! Paa?! (Znam da nema leba bez motike, ali dece bez muža... :)) No, dobro, ne rađaju se deca od posne pogače... ni masnih kolača!;) (Znam ja šta mi je činiti!;) A baš bih da nadmudrim „proročanstvo“, i, bar nekad u životu, proguram se preko reda, za inat!;) Vredi, pogače radi!;))
7. novembar 2012. ·

Ako stvarno oni što se dokopaše vlasti kane da (mi) se zakonom umešaju u bračni status, nadam se da postoji i gornja granica budućih poreskih obveznika, koju sam (takođe se nadam) premašila. :) Ko će, bre, meni da kaže da l' ću i kad ću da se udam?! A šta ako me niko neće (neka oni plate što su ćoravi kod oba oka;))?! Možda imam falinku?! Pretpostavljam da bih za sve morala da podnesem kao dokaz izjavu dva svedoka. Fali mi daska u glavi (a vama po njoj;))! Molim vas, izjavu dva svedoka sa strugare, nikome mi ne verujemo na reč! Uostalom, svaka vreća nađe zakrpu: ima valjda i od muškog roda koji primerak da mu kroz tintaru vetar duva!
Ja se bakćem oko slavskih kolača i ne dosećam se nevolji (venčanica mi nije ni na kraj pameti), a oni mi rade o glavi (i još nekim organima). Oženjeni i neudati koji su navršili trideset leta, kao da im ta nesreća nije dovoljna, moraće i porez da plaćaju (što decu ne rađaju). Kao, državu duša boli zbog bele kuge, pa rešila da preduzme radikalne korake protiv te pošasti (gde su se setili PDV na opremu za bebe da smanje; država, kao i pop, ne zna da daje i nagrađuje, samo grabi, i šakom i kapom... i zakonom i zakonu iza leđa). Kuku, crna ja, gde ću pare da navašam?! Bataljujem svaki posao (vrag je odneo šalu), pa trk po mladoženju. Đuvegije, gde ste - da stee, htela bih da znaam; na sve strane glas razneste: ja porez ne daam!

Gej je OK


Maši se razvezao jezik pa, koliko je do juče pazila da se tajanstveno ime izgovara samo šapatom, u četiri oka i iza čvrsto zatvorenih vrata, toliko danas ne bira ni vreme ni mesto, zija na sva usta (i pred svima redom) kako se "zaljubila u Strahinju" (a on u Suzu, ni to nikad ne zaboravi da pomene; i ljuti se kad ja kažem: ko ga šiša, naći ćemo lepšeg, iako ne znam tačno ni kakav je ovaj, ali čim on trči za drugom - taj u moju familiju neće da kroči).

Večeras, ko zna koji put, poveri to i Dimitriju (trogodišnjaku): ja sam se zajubiva u StVahinju; a u koga ces ti da se zajubis kad poVastes? (ume Maša da izgovori sve glasove, vežbala je, ali lakše kako je prvobitno  navikla, a možda i od te ljubavi muca, ko će znati, gadna je to boljka). I ja ću u Strahinju (što taj klinja ima sreće, pa je li zlatan?!), odgovori Dimitrije (sve vreme ozbiljno i tupo zureći u nju, zatečen tim pitanjem). A ne možeš ti u Strahinju, nasmeja se Maša, ti si deecak (vidite, nije ljubomorna, nije ni na Suzu - tek kad poodrastu žene postaju sujetne i osvetoljubive; nije ljubomorna nego neobaveštena). Nasmejah se i ja (deca mala, još neupućena, udžbenici zastareli, a oni još i ne čitaju). Mašo, hej (gej je OK), šta pričaš to: može, što ne može (al' se bojim da bi ga otac umlatio ko vola u kupusu).

Demanti, i (ne)dozvoljena tolerancija na prašinu...

Istina je da je Maša redovno maltretirala mog miša (bez koga ne mogu da zamislim život;))! Istina je i da je juče mog ljubimca tresnula o sto!:( Ali, on to sve odlično podnosi (i razmišlja da se prijavi u onaj rijaliti šou „Opstanak“)!:) Problem je ovog puta bio psihološke prirode: umislio miš da je usisivač (a precenio svoje mogućnosti;))!:) Večeras mu je Ivan iz trbuha izvukao četiri bale prašine (od TOGA su se mišu bile odsekle noge:))! Sestra mi se potom zajedljivo obratila sa “devojko“ (k'o da sam ga ja terala da guta prašinu, a ne može da je svari), i naložila da vam podnesem izveštaj, te skinem ljagu (i odgovornost) sa njenog deteta!:)
Nije mi jasno zašto se samo devojkama zamera tolerantnost prema česticama prašine?! Udatim ženama je bračni status opravdanje što prstom mogu da crtaju po policama?! Kao da mi nemamo dara za slikarstvo!:) Samo se za (dobrim) devojkama „prašina diže“!:)
Вечерас ме зат напокон, на једвите јаде, нагнао да оперем неколико посудица. Потом је, стојећи ми над главом, те наслађујући се мојим мукама и ликујући због моје (не)вештине (а и претходног опирања), приметио: "Јадан ли је онај који се тобом буде оженио!" (Хм, ко да ја немам друге квалитете : а маштовитост, а духовитост, а креативност, ааа ...?!;) Нисам ја судопера, ја сам уметничка душа, брате... овај, зете!;))
Не прође дуго, а једна гошћа, као добра вила која потире клетву зле, пробавши кифле које сам ја умесила и испекла, закључи: "Одличне су, можеш да се удаш!" (На то ми срце поскочи од радости, само сам то допуштење чекала: ах, сад и ја могу да променим (ван)брачни статус!) Нико није савршен, па ни ја: не могу и да месим и да перем; нешто од кућних обавеза (брдо прљавих судова, рецимо;)) мораће да се свали и на леђа младожење! Џаба чисти судови ако су празни; кад има шта да поједе, може (а и ваљало би;)) да (ми) једе и из руке!
Дошао ми недавно зет (један од мојих омиљених) из бела света. Још се не сретосмо, али мисли он (кад не мислим ја;)) на мене, знам (а и чух;)). Решио да узме мој живот (и брачни статус) у своје руке (кад су већ моје скрштене; дојадило човеку да из лета у лето ишчекује ту сензационалну свадбу;)). Не може му се ни замерити: четири банке, а на видику ни зета ни детета (то је просто недопустиво) – сем оног у мени (фигуративно, не у материци;)). Каже, ако нема овде никог за мене (пробирач наиђе на отирач... али ни главе не осврће;)), има у Босни (зар сам икад рекла супротно?:)), водиће ме тамо (САД си се сетио; не зна он у ком грму, тј. у којој бившој југословенској републици;) лежи зет, овај зец, али... да окуша човек срећу... моју).
/Шта фали његовом тасту, каже, што у кући има ДВА Босанца? Шта може да фали (кажем ја)? Може само да претиче: и памети, и духовитости.../ А мени се брци смеше: тешко ћеш ти, зете, натерати жабу у Босну, овај воду!