U svim formularima koje popunjavam moram da naznačim bračni status. Trebalo bi da napišem: šta vas se tiče! Od kakve je to važnosti, i kome?! Ove podatke, uz Zavod za statistiku, svakako obrađuju, daleko temeljnije, i sa osobitim zadovoljstvom, lokalne tračare (zaposlene u svim državnim ustanovama). Te iste službenice (što činjenicu da su nečije supruge nose kao orden za posebne zasluge) gledaju me (često preko naočara) podrugljivo, i jedu se od muke što ne postoji odrednica USEDELICA, pa da to zaokružim. Druge pak, mekša srca, ne mogu da prikriju sažaljenje: eh, sve joj se vršnjakinje odavno udale, gotovo će i babe postati (istina je da su mnoge to već postale, iako nemaju unuke), a ona...
Jedva skupih hrabrost da vam priznam: jeste, da, ja sam usedelica (valjda zato po ceo dan sedim), po svim merilima jedne provincijalne sredine (kojoj kraja nema). „Babadevojka“, radije kažu neki (uglavnom žene kojima od ove dve (u složenici) pristaje još samo prva odrednica, bez obzira na vreme kad su ugledale ovaj svet). U ovoj zemlji kad devojka napuni dvadeset pet godina (koje sam ja odavno prevalila), a prosci joj još ne zakucaju na vrata (što je najgore, i ne zvone, ne duvaju u rog, niti se oglašavaju na bilo koji način - otkad sam još načuljila uši), to postaje problem čitave zajednice (čak i ako njoj nije)!
Jedva skupih hrabrost da vam priznam: jeste, da, ja sam usedelica (valjda zato po ceo dan sedim), po svim merilima jedne provincijalne sredine (kojoj kraja nema). „Babadevojka“, radije kažu neki (uglavnom žene kojima od ove dve (u složenici) pristaje još samo prva odrednica, bez obzira na vreme kad su ugledale ovaj svet). U ovoj zemlji kad devojka napuni dvadeset pet godina (koje sam ja odavno prevalila), a prosci joj još ne zakucaju na vrata (što je najgore, i ne zvone, ne duvaju u rog, niti se oglašavaju na bilo koji način - otkad sam još načuljila uši), to postaje problem čitave zajednice (čak i ako njoj nije)!
Taman kad htedoh da padnem u očaj, pritrča mi nekoliko „tetaka“ da me pridrže i ohrabre. Tetke, naročito (sa)osećajna bića, koja ništa ne prepuštaju slučaju, istog trena sazivaju skupštinu i jednoglasno donose odluku da sudbinu jadne devojke, i protiv njene volje, i bez njenog znanja, uzmu u svoje ruke. Ne smem na ulicu da izađem, što od sramote (nemam muža, ej!), što zbog toga što me tetke (koje se ne bave nikakvim drugim poslom do tuđim) saleću na svakom ćošku (tri puta na dan proveravaju mi bračni status, i isto toliko podnose pod nos katalog „najpoželjnijih“ neženja). Tetke su, inače, izrazito ambivalentna bića: nikad ti nije sasvim jasno da li zbog tvog „slučaja“ istinski žale, ili se istim naslađuju. Tako lepa devojka, i pametna, samo čovek da poželi... kakva šteta... (A među sobom: sigurno ima neku falinku, ima kurije oko, ili herpes simpleks...ma i kosa joj je nekako retka i slaba... baš mi je žao.)
Od svih „tetaka“ najgore su one što su školu pohađale kad i vi. Vode decu u vrtić, deca vrište, istrčavaju pred auto, ali šta ima preče od toga da se raspita koliko je vama loše (to nema cenu). Uvek ljubazno zastanu, ma koliko da žure, uvek izdvoje vreme da se raspitaju za tvoje „zdravlje“... Jao, još se nisi udala?! (Noćima ne mogu oka da sklope od te brige, čisto se razboleše: boli ih... uvo!) Pa hajde, požuri (k'o da je udaja atletska disciplina, i treba da stigneš pre drugih, ili bar dok se ne završi kros), pa šta čekaš, leti vreme, kad ćeš decu da rađaš (očito, samo se na moju matericu čeka da nadjača nizak natalitet u ovoj zemlji)... Vidi kako ja, deca mi već velika! (Htede ponosno da ih pogleda, ali oni se popeli na drvo, a ona ima okoštavanje vratnih pršljenova! Jedno kao dulek tresnu o zemlju, a ona odvrati pogled, da mi izloži još koji argument.) Kako se ona udala odmah posle srednje škole, pa šta joj fali (masnice ispod oka – izraz supružanske naklonosti i nežnog dlana – svakako ne)!
Ne želiš da se udaš?! (Tebi ću da kažem!) Božee, ne mogu da veruju (pa i ne veruju)! To one tumače sasvim drugačije: jadnica, u depresiji je, mora da je imala neku nesrećnu ljubav, pa se duboko razočarala (i od tad redovno čitaju crnu hroniku, da slučajno ne propuste tvoj skok s mosta)! Ili, vrte glavom u neverici, ne uspevajući da prikriju zajedljiv osmeh, i lepo im čitaš misli: vidi lisice, kiselo joj grožđe!
Isprva tetke preduzimaju lakše mere, tek upućuju i daju podršku iz pozadine (ili pak bočno): izbiju ti rebra laktom, sve gurkajući te na svadbama da uhvatiš bidermajer (iako ti znaš da ona koja hoće da se uda mora da uhvati momka): hajde, samo si ti još ostala! (Znam tuce devojaka – strastvene i vešte lovce na bidermajere, koje na svadbama ne prezaju ni od krvavog okršaja, na ormaru drže sijaset pomenutih trofeja, pažljivo uvijenih u celofan, pa ih svako veče pred spavanje zadovoljno prebroje, pre nego što stave proteze u čašu.) Kolutaju ti očima i mrdaju glavom (sve im se tresu lokne od mini-vala, i podrhtavaju brkovi, na kojima bi im i Kraljević Marko pozavideo) ka svim neoženjenim muškarcima (koje niko ne naziva usedeocima, ili dedamomcima), bez obzira na njihovu starost i bilo kakve karakteristike...
Od svih „tetaka“ najgore su one što su školu pohađale kad i vi. Vode decu u vrtić, deca vrište, istrčavaju pred auto, ali šta ima preče od toga da se raspita koliko je vama loše (to nema cenu). Uvek ljubazno zastanu, ma koliko da žure, uvek izdvoje vreme da se raspitaju za tvoje „zdravlje“... Jao, još se nisi udala?! (Noćima ne mogu oka da sklope od te brige, čisto se razboleše: boli ih... uvo!) Pa hajde, požuri (k'o da je udaja atletska disciplina, i treba da stigneš pre drugih, ili bar dok se ne završi kros), pa šta čekaš, leti vreme, kad ćeš decu da rađaš (očito, samo se na moju matericu čeka da nadjača nizak natalitet u ovoj zemlji)... Vidi kako ja, deca mi već velika! (Htede ponosno da ih pogleda, ali oni se popeli na drvo, a ona ima okoštavanje vratnih pršljenova! Jedno kao dulek tresnu o zemlju, a ona odvrati pogled, da mi izloži još koji argument.) Kako se ona udala odmah posle srednje škole, pa šta joj fali (masnice ispod oka – izraz supružanske naklonosti i nežnog dlana – svakako ne)!
Ne želiš da se udaš?! (Tebi ću da kažem!) Božee, ne mogu da veruju (pa i ne veruju)! To one tumače sasvim drugačije: jadnica, u depresiji je, mora da je imala neku nesrećnu ljubav, pa se duboko razočarala (i od tad redovno čitaju crnu hroniku, da slučajno ne propuste tvoj skok s mosta)! Ili, vrte glavom u neverici, ne uspevajući da prikriju zajedljiv osmeh, i lepo im čitaš misli: vidi lisice, kiselo joj grožđe!
Isprva tetke preduzimaju lakše mere, tek upućuju i daju podršku iz pozadine (ili pak bočno): izbiju ti rebra laktom, sve gurkajući te na svadbama da uhvatiš bidermajer (iako ti znaš da ona koja hoće da se uda mora da uhvati momka): hajde, samo si ti još ostala! (Znam tuce devojaka – strastvene i vešte lovce na bidermajere, koje na svadbama ne prezaju ni od krvavog okršaja, na ormaru drže sijaset pomenutih trofeja, pažljivo uvijenih u celofan, pa ih svako veče pred spavanje zadovoljno prebroje, pre nego što stave proteze u čašu.) Kolutaju ti očima i mrdaju glavom (sve im se tresu lokne od mini-vala, i podrhtavaju brkovi, na kojima bi im i Kraljević Marko pozavideo) ka svim neoženjenim muškarcima (koje niko ne naziva usedeocima, ili dedamomcima), bez obzira na njihovu starost i bilo kakve karakteristike...
Postoji samo jedan cilj: dokopati se muža, kako god, kakvog god! Pa šta, imaš preko trideset, nisi uspela nikog da smotaš, i još hoćeš da biraš?! Ha, da si mogla, do sad bi se udala, i-ha-haj!
Tetke znaju najbolje! Posebno se uzdaju u verbalnu magiju (da ne pominjemo crnu)! Za Novu godinu (i po gregorijanskom i po julijanskom kalendaru, i za kinesku, indijsku, bušmansku...), rođendan (ne samo tvoj, već i svih tvojih bližnjih, i kućnih ljubimaca) i krsnu slavu (ne samo tvoju, već i tvojih srodnika) obavezno ti požele da se udaš, na šta ti lice sine od sreće. Ah, jedva čekam, jer čitavog života ja samo za tim žudim... a eto... niko me neće! Ali, džaba tetkina upornost, džaba što svaki put pomislim: “iz tvojih usta u božje uši“... Ili je Bog sasvim ogluveo (a možda se od zanovetanja smrtnika brani metodom: na jedno uđe, na drugo izađe), ili je tetkina mantra potpuno izgubila dejstvo (a može biti i da je tetka, iz nekog razloga, izgubila ugled, i uticaj, među nebeskim življem)!
Vi sa svojim životom možete činiti šta vam je volja, možete od njega (udaje) i da dignete ruke, ali: ne očekujte da i tetke učine isto (prevrnuće i nebo i zemlju, da isteraju mladoženju, a i vas, pred oltar)!
Vi sa svojim životom možete činiti šta vam je volja, možete od njega (udaje) i da dignete ruke, ali: ne očekujte da i tetke učine isto (prevrnuće i nebo i zemlju, da isteraju mladoženju, a i vas, pred oltar)!
Нема коментара:
Постави коментар